Tetis (Tethys) je naziv za okean koji se od paleozoika do tercijara pružao između Evroazijske te Afričke i Indijsko-australske kontinentalne ploče.
Protezao se od Atlantskoga okeana preko Sredozemlja i južne Azije do Tihoga oceana.
Dramatične promjene koje se dešavaju usljed sudara Afričke i Evroazijske tektonske ploče, prije 24 i 20 milijuna godina uzrokuju snažna tektonska pomicanja i poremećaje koja izazivaju nabiranje i izdizanje (alpska orogeneza) mlađih vjenačnih planina, Atlasa,Alpa, Apenina, Dinarida, Taurusa, Elbrusa, Himalaja iz Tetis mora. To je bio uzrok njegovog dijeljenja na manja vodena područja od kojih neka i danas postoje.
Paratetis je naziv za more koje se protezalo od srednje Evrope do srednje Azije.
Paratetis je ostatak Tetisa, a odvajanje od Tetisa (danas Sredozemnog mora) desio se usljed izdizanja novonastalih orogena (Alpe, Dinaridi, Karpati). Ta dva odvojena mora međusobno su bila povezana južnoalpskim jarkom, odnosno dinarskim i egejskim tjesnacima.
Ostaci paratetisa su današnje Balaton jezero, Crno more, Kaspijsko jezero i Aralsko more.
Paratetis se sastojao od nekoliko bazena (Panonskoga, Dacijskoga, Pontskog i Aralsko-kaspijskoga).
Paratetijski bazeni postupno su postajali sve plići te su se pretvorili u jezera.
Prije oko 13 miliona godina u sarmatskom razdoblju Paratethys gubi vezu sa Sredozemnim morem, a na prostoru Panonskog bazena nastaje Panonsko more, čiji salinitet se postupno smanjuje, pa u tome oslađenom moru žive pojedine školjke i puževi koji su se uspjeli prilagoditi na bočatu vodu, ali žive još uvijek ribe, kitovi i drugi morski organizmi.
Ovo vodeno prostranstvo prekrivalo je prostor današnje sjeverene i istočne Hrvatske, sjever Bosne I Hercegovine, zatim sjeveroistočne djelove Slovenije (Prekomurje), istočne djelove Austrije, zapad Slovačke, krajnji jug Češke, skoro cijelu Mađarsku, zapad Rumunije, dio Zakarpatske Ukrajine i značajan dio Srbije (Vojvodina, Šumadija, Pomoravlje).
Panonsko more je zauzimalo površinu od oko 200 000 km², dužinu 800 km, širinu 600 km dok je maksimalna dubina bila oko 1000 metara. Ovo veliko epikontinentalno more u svojoj evoluciji prošlo je kroz 5 faza: mediteran, sarmat, panon, pont (jezerski stadijum) i levant (barski stadijum).
U razdoblju panona prije oko 11 do 8 miliona godina Panonsko more i dalje postupno gubi salinitet, pa se s oslađivanjem gube i sarmatske vrste, a pojavljuju se nove vrste.
Pont obuhvaća vremensko razdoblje od prije 8 do 5 milijuna godina. Kroz to razdoblje more se raspalo na manje oslađene do slatkovodne bazene, odnosno jezera, u kojima je živjela endemična fauna školjkaša, puževa i ostrakoda.
Prije pet miliona godina voda iz jezera, koja su preostala od Panonskog mora potpuno otiče kroz Đerdapsku klisuru, nastalu cijepanjem Karpatskog masiva, prema Crnom moru. Na taj način Panonski bazen se isušuje i konačno nastaje kopno, Panonska nizija.
Nežidersko jezero na granici Austrije i Mađarske te Balaton u Mađarskoj danas predstavljaju ostatke tih prastarih mora.
Rijeka Dunav predstavlja sabirni tok rijeka koje teku Panonskom nizijom i odvodi ih preko Đerdapske klisure u Crno more.
