Historijski dokumenti govore da se u prošlosti ukupan broj stanovnika Bosne i Hercegovine vidno mijenjao te da je u određenim historijskim razdobljima dolazilo do značajnog pada ukupnog broja stanovništva. Uzroci su uglavnom bili ratovi, bolesti koje su tada vladale kao i teška ekonomska i politička situacija u državi.
Prvi nepotpuni popis stanovništva izvršili su Osmanlije 1851. godine i tada je Bosna I Hercegovina imala oko 1 milion stanovnika.
Potpuni popis izvršila je Austro-Ugarska 1879. godine kad se primjećuje blaga tendencija rasta ukupnog stanovništva.
Podaci izvršenih popisa tokom XX stoljeća pokazuju stalnu tendenciju ubrzanog rasta ukupnog broja stanovništva Bosne i Hercegovine, osim razdoblja tokom Prvog svjetskog Nekropole stećaka govore o naseljavanju ovih prostora u dalekoj prošlosti rata kada je zbog ratnih stradanja i teške ekonomske i političke situacije broj stanovnika vidno smanjen. Najviše stanovništva bilježi predzadnji popis iz 1991. godine kada je Bosna i Hercegovina imala 4 377 033 stanovnika.
Tokom posljednjeg rata, od 1992. do 1995. godine, veliki broj stanovnika je stradao, ali i napustio državu, zbog čega se broj ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine značajno smanjio. Neslužbeni podaci govore da se u Bosni i Hercegovini poslije 1995. godine nastavila tendencija pada ukupnog broja stanovništva što potvrđuje i posljednji popis.
Prema zvaničnim rezultatima popisa stanovništva izvršenog 2013. godine Bosna i Hercegovina ima 3 531 159 stanovnika.
PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE
Zbog teških društvenih prilika, do sredine XX stoljeća Bosna i Hercegovina je imala vrlo visoke stope kako prirodnog priraštaja, tako i nataliteta i mortaliteta.
Najveći dio stanovništa živio je patrijarhalnim načinom života, gdje je žena rađala cijelu fertilnu dob, a što je imalo za posljedicu vrlo visoku stopu nataliteta.
Visoke stope mortaliteta bile su uzrokovane oskudnom prehranom, lošom zdravstvenom zaštitom, lošim higijenskim uvjetima, ali i čestim ratovima koji su se dešavali na ovim prostorima ili u kojima su učestvovali naši muškarci kao vojnici stranih vojski.
Poslije Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini dolazi do velikih društvenih promjena koje su uzrokovane ubrzanim razvojem industrije koja će pokrenuti urbanizaciju I opismenjavanje stanovništva, što je doprinijelo emancipaciji žene (obrazuje se, sve više je ekonomski nezavisna, kasnije ulazi u brak i kasnije rađa, planira porodicu) i postepenom padu stope nataliteta.
Privredni razvoj doveo je do poboljšanja životnog standarda stanovništva. Mortalitet naglo opada zahvaljujući boljoj prehrani, uvođenju besplatne zdravstvene zaštite (obavezna vakcinacija, razvoj zdravstvene mreže i farmaceutske industrije), boljim uvjetima stanovanja, elektrifikaciji i gradnji vodovodne i kanalizacione mreže.
Privredni razvoj doveo je do poboljšanja životnog standarda stanovništva. Mortalitet naglo opada zahvaljujući boljoj prehrani, uvođenju besplatne zdravstvene zaštite (obavezna vakcinacija, razvoj zdravstvene mreže i farmaceutske industrije), boljim uvjetima stanovanja, elektrifikaciji i gradnji vodovodne i kanalizacione mreže.
Na pretposljednjem popisu stanovništva 1991. godine Bosna i Hercegovina je imala umjeren prirodni priraštaj kojeg je pratila umjerena stopa nataliteta i niska stopa mortaliteta.
Analiza podataka (procjena) od 1996. do 2006. govori o daljoj tendenciji pada stope nataliteta, a blagom porastu stope smrtnosti koja je 2007. godine dovela do negativne stope prirodnog priraštaja.
Taj trend je nastavljen što potvrđuju i podatak iz 2013. godine kad stanovništvo Bosne i Hercegovine i dalje ima negativnu stopu prirodnog priraštaja (-1,4‰) i koju prati niska stopa nataliteta (8,7‰) i niska stopa mortliteta (10,1‰) koja ima tendenciju blagog rasta.
Stopa fertiliteta bilježi stalni pad i ona je 2013. godine iznosila 1,276 djece, a u 2016. godine 1,258 djece, sa tendencijom odgode materinstva, u prosjeku do 26. godine.
Ovakav trend stope fertiliteta ne osigurava prosto obnavljanje bosanskohercegovačke populacije.
Ovi podaci ukazuju da je Bosna i Hercegovina ušla u demografsku tranziciju čime se pridružuje većini evropskih zemalja.
Bolji životni standard stanovništva tokom XX stoljeća pozitivno se odrazio na stalni trend povećanja prosječnog životnog vijeka stanovnika Bosne i Hercegovine. Teška ekonomska situacija zadnjih 20 godina, ali dijelom i loše prehrambene navike usporili su taj trend tako da je u 2013. godini prosječan životni vijek stanovnika Bosne i Hercegovine iznosio 72,5 godina, a prema procjeni u 2016. godini 73,4 godine što je znatno ispod evropskog prosjeka.
PROSTORNO KRETANJE STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE
Gledano sa historijskog aspekta, Bosna i Hercegovina je gotovo uvijek bila emigraciono područje sa kojeg se stanovništvo više odseljavalo.
Ta odseljenja, često potaknuta nekim društvenim događanjima, uglavnom su imala masovan karakter i često su, kroz emigracione talase, bila usmjerena ka određenim imigracionim prostorima.
Prvi značajan emigracioni talas zahvatio je bosanskohercegovačko stanovništvo krajem XIX stoljeća kad su se Osmanlije povlačile sa ovih prostora. Njih prati izvjestan broj bošnjačkomuslimanskog stanovništva koje će se dijelom zadržati na prostorima današnjeg Sandžaka, zatim u Makedoniji, dok je najveći broj stigao do prostora današnje Turske. Emigrante su uglavnom predstavljali bogatiji slojevi društva kao i dijelom intelektualna elita.
Dolaskom Austro-Ugarske na vlast, početkom XX stoljeća na ove prostore stiže veliki broj činovnika, uglavnom iz srednjoevropskih država. Međutim, Bosna i Hercegovina i dalje ostaje emigraciono područje.
Pred sam Prvi svjetski rat pravac emigracija bio je i dalje usmjeren prema istoku, ali zbog teške ekonomske krize došlo je do formiranja snažnog emigracionog vala i prema Americi i Australiji. U ovom valu odseljenja najviše je učestvovalo siromašno stanovništvo Hercegovine. Ovaj emigracioni val zadržao se i tokom Prvog svjetskog rata.
Između dva svjetska rata migracije su bile usmjerene ili u druge dijelove Kraljevine Jugoslavije, ili u prekookeanske zemlje.
Drugi svjetski rat je uzrokovao snažne migracije stanovništva Bosne i Hercegovine. Poslije Drugog svjetskog rata veliki broj stanovništva Bosanske krajine planski je preseljen u područja Vojvodine.
Vrlo značajna migracija desila se i na relaciji selo-grad kad je usljed snažnog razvoja industrije u Bosni i Hercegovini došlo do ubrzane urbanizacije. Područja zahvaćena snažnim industrijskim razvojem postaju imigracioni prostori i za stanovništvo iz drugih republika bivše SFRJ, prije svega Crne Gore i Srbije.
U drugoj polovini XX stoljeća dolazi do velike ekonomske krize koja će pokrenuti prije svega poljoprivredno i nekvalifikovano stanovništvo prema razvijenim evropskim zemljama, Americi i Australiji koje su trebale jeftinu radnu snagu, naročito u oblasti građevinarstva i industrije. Kao imigracioni prostor prednjačile su Njemačka i Austrija. Njima će se, kasnije, Izbjeglo bošnjačko stanovništvo u Istanbulu 1912. godine pridružiti i obrazovano stanovništvo. Ove migracije su na kraju uglavnom poprimile trajni karakter.
Krajem XX stoljeća, usljed raspada SFRJ i izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, dolazi do masovnih migracija stanovništva u kojima je prisilno migriralo oko 2,5 miliona stanovnika.
Bosnu i Hercegovinu napušta oko 1,7 miliona stanovnika od čega se oko 900 000 vratilo. U ovom razdoblju su vrlo snažne i unutrašnje migracije, u kojima se veliki broj građana nije vratio na svoja nekadašnja mjesta boravka zbog čega se demografska slika, u odnosu na 1991. godinu, vidno promijenila u gotovo svim prostorima države.
Migracije su i danas vrlo intenzivne i posljedica su ekonomskih prilika u državi koja ima problem sporog i neravnomjernog privrednog razvoja, ali i teških političkih i socijalnih problema. U takvim prilikama, u procesu migracija, u potrazi za boljim uvjetima života, stanovništvo Bosne i Hercegovine spada u skupinu zemalja sa najvećim obimom migracija.
Posljednji pokazatelji govore da Bosna i Hercegovina ima 1 471 594 emigranta što čini 38,9% ukupne populacije i da je najviše emigranata danas u SAD-u, Njemačkoj i Austriji.
