05/22/2024
Kultura Ljudi

Baton Dezitijatski: Antička historija Bosne i Hercegovine

Nadgrobni spomenik porodice Batona pronađen u Župči kod Breze danas se čuva u lapidariju Franjevačke gimnazije u Visokom.

Činjenica je da Bosna i Hercegovina svoje bogato historijsko naslijeđe u maloj mjeri koristi kao turistički potencijal. Posebno se to odnosi na antičku historiju Bosne i Hercegovine, kojoj je, za razliku od ostalih perioda, posvećeno nedovoljno pažnje.

Primjer neiskorištenosti historijskog potencijala je i istaknuti politički i vojnički dužnosnik Baton Dezitijatski, koji je bio predvodnik Velikog Ilirskog ustanka – događaj koji je u historiji upamćen kao socijalni bunt nezadovoljnog stanovništva.

Lik i djelo Batona Dezitijatskog, kao i događaji vezani za Veliki Ilirski ustanak, neiskorišteni su turistički potencijal koji bi, ako se na pravi način iskoriste, u budućnosti mogli donijeti dosta profita domaćem turizmu.

Vođa Ilirskog saveza

Historičar Salmedin Mesihović s Filozofskog fakulteta u Sarajevu ističe da je uloga Batona Dezitijatskog nemjerljiva, ali da se, nažalost, o istaknutom vođi Velikog Ilirskog ustanka veoma malo zna u bh. javnosti.

„Baton Dezitijatski je bio politički i vojnički dužnosnik desitijatske civitas, autonomne teritorijalno – upravne i administrativne jedinice u okvirima rimske provincije Ilirik. Dezitijati su ilirski narod koji je u periodu od IV st. p. n. e. pa do zaključno sa II st. n. e. dominirao prostorom Gornje Bosne i dolinom rijeke Lašve. Bez obzira što se desitijatsko ime više ne koristi kao narodnosna ili nacionalna odrednica, etničko i genetsko nasljeđe Dezitijata u velikoj mjeri dominira u današnjem domicilnom stanovništvu na potezu od Sarajeva pa do Zenice i Travnika“, ističe Mesihović.

„Sam Baton Dezitijatski je rođen oko između 40. i 30. god. p. n. e., vjerojatno u jednoj u uglednijih desitijatskih porodica. On je imao istaknutu karijeru i u okvirima svoje matične civitas, ali je vjerojatno bio i u rimskoj službi. U proljeće 6. god. n. e. je stao na čelo Velikog Ilirskog ustanka koji je izbio zbog izrabljivanja i ekonomskog i socijalnog iskorištavanja naših ljudi od strane imperijalne vlasti. Ubrzo je postao i jedan od dvojice glavnih vođa Ilirskog Saveza, prve organizacije koja je ujedinila razjedinjene narode i plemena koja su naseljavala današnji ilirskoslavenski prostor.“

„Veliki Ilirski ustanak je bio i najveći i najteži rat koji je Imperija vodila još od rata sa Hanibalom, što su i sami Rimljani priznali. Poslali su na ustanike skoro 190.000 profesionalnih i dobro obučenih vojnika skupljenih od Iraka do Nizozemske. Ipak, tek je izdaja Batona Breučkog, drugoga vođe ustanka, dovela do sloma ustanka. Ali i pored toga, Baton Dezitijatski je nastavio otpor u unutrašnjosti još godinu dana i predao se u septembru 9. god. n. e. Tiberiju, pastorku princepsa Augusta i budućem rimskom caru. Zbog toga što je vodio rat na viteški način, Tiberije je poštedio život Batona Dezitijatskog i samo ga je poslao u internaciju u italijanski grad Ravenu gdje je do živio pristojnim životom i bez oskudice dok svoje smrti.“

Albansko prisvajanje

Kako kaže, razlog za zapostavljanje ovako bitnih ličnosti i događaja u kojima su one učestvovale krije se u činjenici vrlo lošega nivoa bh. državotvorne nacionalne svijesti. Kao prvi korak ka takvoj promjeni prakse ističe da bi se u većim gradovima na teritoriji BiH trebale imenovati ulice po ovom istaknutom „mučeniku bosanske zemlje“. Ono što posebno napominje je albansko prisvajanje Batona Dezitijatskog koji nikada nije boravio na području današnje Albanije.

„Bosna i Hercegovina uopće ne čuva uspomenu na lik i djelo Batona Dezitijatskog. O tome najbolje svjedoči sramotna činjenica da nijedna ulica ne nosi ime posvećeno ovom velikom mučeniku naše zemlje. Razlog ovoga leži zbog vrlo lošega nivoa bosanskohercegovačke državotvorne nacionalne svijesti. A da bi se nešto promijenilo, mora doći do sinergijske djelatnosti i akademske zajednice, i medija i javnosti općenito“, govori Mesihović.

„Za početak, evo neka se pokrene inicijativa da se po Batonu Dezitijatskom nazove neke bitnije ulice u Sarajevu, Zenici, Visokom i Travniku. Neka se urade dokumentarci posvećeni ovom našem heroju, jer je žalosno da se ne sjećamo ili čak odričemo naših predaka. Klasična grčko – rimska civilizacija je osnova moderne civilizacije i velikanima i herojima iz te epohe se ponose kao najvećim nacionalnim vrijednostima i današnji narodi.“

„Albanskoj historiografiji bukvalno na pladnju isporučili smo Batona Desidijatskog koji nikada nije boravio na području današnje Albanije.

„Mislim da u Hrvatskoj trenutno u različitim naučnim institucijama radi između 50 i 100 stručnjaka koji se isključivo bave antičkim naslijeđem te zemlje. Nažalost, u našoj zemlji ta cifra je deset puna manja. Shodno tome u Hrvatskoj je antičko nasljeđe jako dobro iskorišteno u turističke svrhe. U Splitu i Zadru turisti mogu svake godine prisustvovati rimskim igrama koje grad i Županija organizuju, a što privuče ogroman broj turista.“ Šačić Beća daje primjer angažmana poznatih ličnosti koje na tim igrama glume cara Dioklecijana i njegovu suprugu. „Takav vid komercijalizacije historijskog nasljeđa u svrhu populacije turizma je sasvim opravdan. Pulska arena i palača cara Dioklecijana neki način su postala zaštitni znak Hrvatske. U Srbiji se maksimalno u turističke svrhe promoviše činjenica da je na tlu te države rođeno 17 ili 18 rimskih careva. Kada je riječ o Sloveniji navest ću primjer da su Slovenci čitave 2014. godine slavili 2000 godina od osnivanja rimske kolonije Emona čije je administrativno središte bilo na području današnje Ljubljane. Pod pokroviteljstvom države organizovano je mnoštvo dešavanja koja su bila zanimljiva i korisna kako stručnjacima tako i svim zaljubljenicima u historiju“, objašnjava ova historičarka. „S druge strane, kod nas na primjer 2000 godina od okončanja Batonovog ustanka je prošlo vrlo neprimjetno. Ipak za kraj, da ne bilo sve tako crno izdvojit ću i nekoliko pozitivnih primjera iz BiH. U Sklenama kod Srebrenice je 2010. godine osnovan Muzej ‘Municipium Malvesiatium Skelani – Srebrenica’ prvi i jedni za sada specijalizirani muzej za čuvanje antičkog nasljeđa jednog djela bh. teritorija, u ovom slučaju srednjeg Podrinja. Kao što mu i samo ime kaže muzej je posvećen arheološkim nalazima iz rimske administrativne jedinice Malvesiatium.“ „Arheološko udruženje Paneton je nekoliko godina na Ilidži organiziralo rimske igre, a Udruženje za proučavanje i promoviranje ilirskog naslijeđa, drevnih i klasičnih civilizacija BATHINVS već tri godine organizira cikluse javnih predavanja na temu ilirskog i rimskog nasljeđa u dolini rijeke Batihinus odnosno Bosne. Također Udruženje BATHINVS je u saradnji sa Filozofskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu do sada organizovalo više naučnih skupova i izložbi koji su u fokusu imali isključivo antičko nasljeđe BiH. Nadati se da će država u budućnosti prepoznati važnost antičke prošlosti kao jedne od najvažnijih komponenata kulturnog nasljeđa“, konstatira Šačić Beća.

Piše: Admir Lisica Izvor: Al Jazeera

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

X